Pjesmu“Klinac iz Geta” napisao je David Dragičević u svojoj 16. godini. U pjesmi su između ostalog obrađene teme odrastanja u zahtjevnom okruženju koje ne nudi optimistične perspektive za mlade pojedince.Poslije Davidovog ubistva i početka prvih, građanskih prostesta “Pravda za Davida” ova pjesma postaje neformalna himna ovog globalnog pokreta. 

Odrasti u mom kraju teško je

Sve sto radiš grešno je

Biti častan, smiješno je

Ali shvati od ulice ne možeš pobjeći

Svaki put će te stići problem ali veći

Samo najjači prežive a njih je malo

Čuju se sirene brate, srce mi je stalo

Ali to je već ovdje postalo normalno

Džukci kruže, hapse mi usporimo igru po malo

Kad prašina se slegne, kraj postaje još gori

Nakon par minuta opet mobitel zvoni

Ako ne znaš igru, progutaće te noć

Jer ovdje brate samo diler ima moć

Ne osjećam se više kao ista osoba

Zgadio sam se sebi, a kako i ne bi

Uzimaš gotivu da smakne realnost

Kada si trijezan tad dohvati te stvarnost

Osuđeni na propast od vremena davnoga

Stalno smo u nebu bez ikakvog razloga

A ni ne znamo da smo dno dotakli

Osjećaj da smo na vrhu a nismo se pomakli

Vucaramo se stalno po istim blokovima

Izlaz nam je brate samo u onim flokovima

Ista lica sa problemom u glavi

Sa zamagljenim ciljem u umom na travi

Adolescent bez cilja u životu

Prodaje paketiće da zabo bi stotku

Ali ovaj put je jednosmjerna ulica

Il’ ideš u sanduk il te dočeka sudnica

Izgleda da neću daleko stići, jer sam ja samo pijun u ovoj priči. Ne idem nigdje načinio sam štetu. Ja sam samo još jedan klinac u getu…

Izguraćemo kroz ovaj geto

Al’ meni kao da je svejedno

Jer ništa geto ljubavi nije vrijedno

Ljudi izvlače iz tebe samo ono najgore

Osmjeh im na licu kada vide tvoje padove

Unište ti snove pa te onda kao vole

Za takve ljude me stvarno zabole

Gledam uspomene kad sam bio dijete

I skontam koliko te ulica sjebe

Otkine dio tebe pa najebeš

I sva sranja zbog poštovanja

Pa je ljubav za životom sve manja

Jeste da je gotivan život

Ali ima i svojih mana

Izgubio sam brata bolestan mi tata

Samo čekam da mi smrt pokuca na vrata

I nema dana kad u glavi nije marihuana

Jer mi je duša za njom gladna

I ovdje je svako dotakao pakao

Rijetko ko da nije proplakao

Prolaze godine al’ ništa se ne mijenja

Iza svih godina ostaje samo sjenka

Bitno je da se hip-hop gura

Jedna ljubav za sve kojima je život ova kultura

Neću da spavam jer ne želim mlad da umrem

Ovako bezvrijedan u zemlji da trunem

Ali barem sam na ulici skontao

Šta je ljubav i našao prvog pravog druga

Nije bitna bilo koja priča druga

Moj grad Banja Luka neću da ga mijenjam

Jedan je ovaj grad, samo jedan samo jedan

Izgleda da neću daleko stići , jer sam ja samo pijun u ovoj priči, Ne idem nigdje načinio sam štetu. Ja sam samo još jedan klinac u getu…

Sara Rajak, Nn, Bogi, B – TON (Danza & Djakac)
Recorded At Banja Luka