AKTIVIZAM, PROTESTI, GRAĐANSKI OTPOR I DRŽAVNI MONOPOL SILE

IZVJEŠTAJ SA REGIONALNE KONFERENCIJE „DRŽAVNO KORIŠĆENJE SILE – POLICIJSKA REPRESIJA ILI DEMOKRATSKO PRAVO DRŽAVE”

PANEL II

AKTIVIZAM, PROTESTI, GRAĐANSKI OTPOR I DRŽAVNI MONOPOL SILE

Drugi panel je bio sastavljen od Radomira Lazovića, poslanika u Narodnoj skupštini Srbije i člana Inicijative „Ne davimo Beograd”, Drage Hedla – istraživačkog novinara iz Hrvatske, Rade Borić, zastupnice u Gradskoj skupštini grada Zagreba i članice koalicije „Možemo” iz Hrvatske i Ozrena Perduva, aktiviste grupe „Pravda za Davida” i predsjednika političke stranke „Pokret pravde”.

Moderator Dejan Lučka je pitao da li postoji sluh kod ministarstava uutrašnjih poslova u vezi organizovanja protesta i javnih skupova. 

Ozren Perduv je istakao da često koristi izraz „takozvani” kada govori o MUP-u i njegovim pripadnicima, ne zbog poniženja institucije, već zbog njihovog nezakonitog postupanja i što ne rade u interesu naroda već političkih partija. Iz ličnog iskustva je naveo da je prilikom organizovanja javnih skupova svaki put sve prolazilo bez problema kada je organizacija rađena bez učešća pripadnika MUP-a, a da su problemi kao po pravilu nastajali kada bi se u organizaciju uključila policija.

Na pitanje da li građanska neposlušnost može da dovede do boljitka u društvu, Rada Borić je odgovorila da može, ali da je potrebno uvezivanje „tačaka otpora” kako bi se postigli opipljivi rezultati. Aktivizam je strasna politika i potrebna je sinergija različitih aktivističkih akcija da bi se ostvarili zacrtani ciljevi, jer problem u tom pogledu predstavlja činjenica da policija ne dijeli moć sa građanima koji se onda moraju sami izboriti za to.

Radomir Lazović je naglasio da ne možemo govoriti samo o policiji, već u fokus treba staviti „trozubac” policije, politike i medija koji rade zajednički na ostvarenju zacrtanih ciljeva. Taktika je uvijek vrlo slična i ogleda se u infiltriranju provokatora u redove protestanata koji pokušavaju da naprave nered koji će onda mediji plasirati javnosti u cilju diskreditacije ideje protesta, a što će olakšati ostvarenje određenih političkih ciljeva. Logika medijskog izvještavanja o vođama protesta i drugim aktivistima je uvijek ista i uključuje narativ da, ako si aktivista onda si strani plaćenik, ako si strani plaćenik onda si domaći izdajnik, ako si domaći izdajnik onda si neprijatelj države i naroda, a ako si neprijatelj države i naroda onda te treba „eliminisati”. U tom kontekstu istaknuto je da medijska scena u Republici Srbiji najviše pervertira i gura narod u radikalizam. Kao otpor tome potrebno je da se stvaraju participativni programi koji uključuju i pomažu ljudima oko nas kako bi se postiglo da glavne odluke donose građani, jer male aktivističke akcije su „mediji u komšiluku” ali uz povećanje brojnosti stvaraju se preduslovi za ozbiljnije rezultate.

Dejan Lučka je postavio pitanje da li je Hrvatska ulaskom u Evropsku uniju podigla standard ljudskih prava na šta je Drago Hedl odgovorio da susret sa takvim standardima u normalnim evropskim državama predstavljaju civilizacijski šok za ljude sa naših prostora. Veće šanse za unapređenje tog standarda su bile prije ulaska u Evropsku uniju jer se tada države trude da pokažu da zaslužuju ulazak u nju, ali nakon ulaska brzo prevlada mišljenje da se sad postalo dio kluba i da se može vratiti na stare obrasce ponašanja.

Zaključeno je da je pravosuđe rak-rana regionalnih država jer, čak i kad policija uradi dobro svoj posao, pravosuđe zakaže i sve padne u vodu.

Pored toga, panelisti su se saglasili da je potrebno regionalno povezivanje iako se takva politika često zloupotrebi u svrhu miješanja u unutrašnja pitanja susjednih država. Na putu povezivanja je potrebno otkloniti što više prepeka koje to ometaju, i tu je duhovito primijećeno da je na Balkanu lakše napraviti državu nego granični prelaz, imajući u vidu tradicionalone velike gužve na pojedinim graničnim prelazima.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.